Vokalno - instrumentalni rock - blues ansambl
P r o t o t i p
Pomiči dolje





Postavljeno u Ponedjeljak, 26. Rujna 2005.
Članovi:
Branko Braica - Šuja: bubnjar
Davor Bergam: basist
 Vedran Grubišić : orguljaš
Emil Baljkas - Đemo: gitarist
 Vojislav Beader : pjevač






Moj sin Igor o meni:



I Škare jednom svirao s Prototipom:



Priča:

Uobičajen jesenji dan. Šibenik 1976. Izašao sam vani i krenuo prema istoku do Baldekina 1. Ja sam stanovao na Baldekinu 2. Matije Gupca 70 ili Buale 8, kako je ranije glasila adresa. Naišao sam na Đemu i Šuju. Đemo s duvanom u ruci, Šuja s rukama u džepovima. Kovali se velike planove. Osnovati bend i nastupati. Nisu imali basistu. Naravno da sam se odmah ponudio. Odmah su prihvatili. Uzeli smo Vedrana za orguljaša i još nam je nedostajao vokal. Odlučili smo se za Voju i krenuli u potragu za njim. Našli smo ga te večeri na Poljani. Šuja mu je prišao: - Čuj da te nešto pitan!! Vojo je izvadio ruke iz džepova jer je mislio da će ga tući, a Šuja nonšalantno: - Bil ti piva u našem bendu? Vojo se iznenadio i prihvatio. Prva proba u Vedranovoj radionici. Ide nekako! Nismo zvučali loše. To su sami počeci, a sve ostalo je povijest.
Uglavnom radili smo svakodnevno i dobro se složili. Zvučili smo kao pravi bendovi koji se čuju s radija. Uvježbali smo pedesetak stvari i zaključili da moramo izaći pred publiku. S obzirom da smo još bili sumnjičavi u svoje umijeće izabrali smo našu osnovnu školu Lepa Šarić za probni balon. Dogovorili smo ples sa živom glazbom. To jest nama.
Došao je i taj dan. Bina namještena. Unijeli smo instrumente i postavili ih. Još je trajao zadnji popodnevni školski sat. Kad je završio napravili smo zvučnu probu. Pa prašimo ko Bijelo Dugme, štovoše kao Stonesi i Beatlesi u najboljim danima. Nismo vjerovali da smo to mi!!! Izašli smo na donji izlaz zapaliti prije koncerta.
Počeli su se skupljati sedmaši i osmaši, a mi tek malo stariji od njih. Popeli smo se i počeli naš rock 'n' roll u dvanaestici kojim smo kasnije počinjali i završavali koncerte. Ta noć nam je proletila u trenu. Nećemo je zaboraviti cijeli život. Svirka je bila prva liga a publika kakvu smo samo mogli poželjeti. Dugo se poslije pričalo o toj svirci.
Zaključili smo da smo dobri i da možemo pred pravu publiku. Odabrali smo Dubravu. Ugovorili smo koncert s omaldinskim sekretarom u njihovim prostorijana pri mjesnoj zajednici. I šta reći!! I tu smo ostavili dobar utisak. Poslije koncerta smo otišli do nekog Vedranovog rođaka gdje su nas bogovski ugostili. Čovjek je imao dvije kćeri naših godina koje su mi ostale u lijepom sjećanju. Toliko su se trudile oko nas i kao da su nam čitali misli, stavile bi na stol upravo ono što nam u tom trenutku treba, a ipak su bile tako nenametljive. Nakon jela smo zapalili, a pepeljare su bile na stolu prije nego smo posegnili za cigaretima. Smatrao sam umjesnim da domaćinu pohvalim kćeri. Bile su tako ponosne, ali tip me jako ljuto pogledao. Rekao sam mu da ja imam curu, da ne misli da imam loše namjere i malo se smirio. Tih cura se dan danas sjećam jer nikad prije nisam vidio tako dobar odgoj!! Svatko bi ih poželio kao kćeri, a njihovi vršnjaci i kao žene. Nema riječi kojima se može opisati tako nešto. Uz sve te odlike imale su čednost i suzdržanost kakvu su nekad imale bogobojazne Dalmatinke.
Kad smo se vratili u veliki, ružni, prljavi grad bili smo glavna atrakcija. Tako ponosno smo se pokazivali na Poljani, ali moram priznati da mi je u kasnijoj fazi ta popularnost bila na smetnju.
U ovoj priči moram spomeniti i poznati koncert na Šujinom krovu. Neki su govorili da ko je onako raspalio gramofon. I o tome se pričalo dugo.
A onda je došao doček Nove godine. Prototip svira u Oklaju. Grad i okolica puni plakata koje su neke poznatije grupe parale da ljudi neznaju za našu svirku. Prave grupe čije su se ploče vrtile na radiju.
Eto, došli smo s kombijem Izgradnje kojeg smo velikodušno dobili. Nas 5, menađer, pomoćnici i tjelohranitelji. Odmah smo ušli u dvoranu. Gledamo se i procijenjujemo izraze lica jedan drugome. Zaključak: A dobro je i to kad nemože bolje. Unos instrumenata, menađer Viljac vodi zaključne razgovore s omladinskim sekretarom. Rezultat: 25% poreza i plaćanje svih eventualnih šteta. Instrumenti su na bini, ide ugađanje pojačala s akustikom dvorane, te samih gitara. Vedran nije zadovoljan! Zvuk orgulja se odbija od stražnjeg zida i vraća natrag. Rekao sam mu da će biti drukčije kad se napuni dvorana. Sama odjeća ljudi će upiti zvuk. Upravo tako je i bilo!! Ugađanje razglasa i zvučnih stupova. Solidno!! Zaprašili smo rock 'n' roll!! To je život!! I zbog toga se živi. Kad smo sredili tehničku stranu otišli smo u obližnju birtiju i popili par pića. Za početak!! Ljudi su nas čudno gledali onako rokerskih imiđa. Bili smo stranci u svakom pogledu.
Vratili smo se u dvoranu. Svatko je bio zauzet svojim poslovima, a ja sam ležao iza pojačala i čitao Alan Ford. Govorili su da sam maknut.
Ljudi su počeli pristizati... Vrijeme je da počnemo. Rasporedili smo se kako što smo to napravili na probi i počeli... Nezaboravna noć... bilo je pijanih, istučenih, napušenih, bilo je i razbijenih boca šampanjaca o glavu, ali naši tjelohranitelji su znali svoj posao. Nisu ih se u Šibeniku i okolici bojali nizašta. Pa se birala miss i najljepši brk i svašta je bilo.
Nakon svirke nas je neki tip pozvao kod sebe. Bili smo dobro ugošćeni. Ali meni se jako spavalo i dok je razgovor trajao ja sam jednostavno zaspao. Probudili su me kad smo morali otići.
Inače svi znaju priču o jednoj svirci u Šibeniku kad je Prototip svirao Doorse. Najpoznatiji šibenski hipi Čipe je otišao u WC i pušio marihuanu.
I tako. Prototip je trajao neko vrijeme, imali smo puno nastupa i dobrih zarada (ali i bijednih), a da ne spominjem nastupe na gitarijadama, na kojima nikada nismo pobijedili, ali smo bili dobro prihvaćeni od publike. Uostalom onda se pobjeđivalo po podobnosti i odluci sekretara.
Ovo je vrlo kratki osvrt na najbolju šibensku grupu 70-tih. Ponovilo se dabogda!!!!




     
Malo zezanja sa kolegama:



Iz dnevnika kolege Romea Garme:
PS- prekjučer sam bio na koncertu Prototipa u Lepoj ŠariĆ. Gosti su im bili grupa Lotos ( Điđi i ekipa; MihelČić ). Sviraju komercijalu. Ništa posebno.
Prototip je solidan, ali gube zvuk kad Emil počne solirati. Valjda im fali ritam gitara. Paranoid su izveli sasvim prosječno, ali su u Night in white saten bili odlični. Te spore stvari im idu dobro.
Nastupili su i TNT, nezvani i nenajavljeni, ali su svi bili u sali pa su ih pozvali na binu. Izveli su Movin on i jednu svoju stvar ( Jadni stvor ). Imali su puniji zvuk, ali ta njihova stvar je skoro pa smješna.



Na vrh


Webmajstor:© Davor Bergam